Branko Kukurin

Branko Kukurin rođen 1950. godine, živi u Kastvu. Magistrirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temi iz teatrologije. Profesionalni, znanstveni i stručni interesi su mu: filologija,zavičajna književnost, etnologija, povijest i kulturalni problemi. Poseban mu je interes tradicijska narodna baština sjevernojadranskog kraja. Radio kao stručni suradnik u Zavodu za povijesne i društvene djelatnosti HAZU u Rijeci. Bavi se umjetničkom, dokumentarnom, putopisnom, novinskom i turističkom fotografijom. Osobne autorske preokupacije su mu zavičajno tradicijsko i kulturno naslijeđe, s posebnim naglaskom na  Hrvatsko primorje, Kastav, krajolik, kazalište, književnost, konceptualna fotografija i ženski akt. Izlagao je na mnoštvo samostalnih i brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Branko Kukurin

 

Razgovarala: Carry-Lee Hent

Što Vas je potaklo da se počnete baviti fotografijom?

Budući da živim podno Kastva, sjećam se da sam gledajući  u kastavsku panoramu i zamišljao kako ću jednom i fotografirati tu, uvijek za mene, lijepu vizuru. Kad sam imao 12 godina majka mi je kupila prvi fotoaparat Ljubitelj2 – i tako je počelo. Nakon dva sata foto tečaja, snimio sam svoju baku i sam naravno, kasnije razvio film. I dan danas, taj treći snimak moje bake, najdraži mi je i jedan od najboljih. Svi ti mali uspjesi i velike radosti, kao uostalom i neuspjesi guraju te dalje da se trudiš. Vremenom se moja sklonost prema vizualnom izražavanju povećavala i usavršavala. Smatram da je moj primarni zadatak dokumentirati vlastiti zavičaj, prostor i vrijeme u kojem se nalazim i na ovaj fotografski način.

Što Vas inspirira?

Zavičaj, ljudi u njemu, na primjer, to su moji Kastavci koji su postolari, zidari, kotlari, kovači… Oni me interesiraju kao osobe, ali i kao nasljednici davnih tradicija te nastavljači budućih tradicija. Zatim tu je i krajolik koji se stalno mijenja, ne samo lokalni već i npr. slavonski, vojvođanski, sicilijanski, bavarski i pejzaži Andaluzije. Interesira me ljepota, lijepost, jer nije nešto lijepo samo u objektu, nego u subjektu, svoje viđenje, doživljavanje lijepoga pokušavam zabilježiti fotografijom i prenijeti gledaocu svojih fotografija – partneru u tom zajedničkom stvaralačkom procesu.

Kako ste došli na ideju da obrađujete temu secesije u Gradu Kastvu u sklopu Tjedna primijenjenih umjetnosti?

Kastav je srednjovjekovni gradić i u svom malom prostoru ima bogato graditeljsko nasljeđe u svim graditeljskim stilovima, Budući da je cijelo ovo područje, pa i Kastav bilo pod utjecajem Srednje Europe; secesija  je, naravno itekako prisutna na ovim prostorima. U Kastvu imamo nekoliko lijepih cjelovitih primjera secesijskog graditeljstva, a i mnogo ukrasnih, detalja iz tog razdoblja, koji nas već stoljećima povezuju s najboljim europskim tradicijama. Ova radionica je prilika da svojim sugrađanima i gostima pokažemo i taj dio ljepote našega grada Kastva.

Na koji način ovaj projekt utječe na kulturni razvoj?

Svi mi volimo sebi tepati da smo veliki kulturni djelatnici, da volimo svoj kraj. Nažalost, stvarnost ne ide u prilog kulturi i kreativnosti. Utapaju nas u konzumerizmu, mnoštvu nebitnih informacija. Pretvaraju nas u puke neuke potrošače da služimo domaćim i svjetskim profiterima. Stoga je važno da svi umjetnici i oni koji se bave društvenim djelatnostima doprinose poticanju kreativnosti, jer ako mi ne radimo ono što po vokaciji jesmo, spustit ćemo se još dublje u kaljužu svekolike manipulacije. Ako i jedno dijete vidi neki detalj koji do tada nije vidjelo, ako shvati da je i ono, i da će biti, dio tog plemenitog estetskog procesa to će biti i moj uspjeh i uspjeh ove  radionice i ovog projekta u cjelini.

Možete li reći nešto više o radionici?

Ova radionica je zapravo pojedinačni rad.  Radiš sam sa sobom u tišini, i to u tišinama cjelodnevnim, tjednim, mjesečnim; moraš šetati oko motiva, gledati ga, pokušavaš ući u sinergiju s njim. Stojiš pred njim, razmišljaš kakva mu je prošlost bila, koje su ga ruke stvarale, koje ideje, kakva će mu biti budućnost i sam sa sobom razgovaraš, i taj fiktivni razgovor to je prvi poticajni dio. Drugi dio, mojim Kastavcima, djeci, starijima, sudionicima, ostaje mogućnost da mi budu partneri u radionici kreativnom procesu, u doživljajnom, u smislu promišljanja, a i partneri u pozitivnom odnosu ne samo prema Kastvu, nego i vremenu i prostoru u kojem žive te da ga oplemene prema svojim znanjima i mogućnostima, tako da svi postanemo zadovoljniji, bolji.

Osim u Vašem ateljeu, gdje još možemo vidjeti Vaše radove?

Radovi su mi bili na mnogim izložbama, u zadnje vrijeme: u Kini, Beogradu, Cetinju. Bili su izdani u raznim domaćim i stranim revijama, npr. Architectural Design, u američkoj reviji s fotografijama o vili Frappa u Lovranu, također u mnogim drugim gdje sam objavljivao fotografije i pisao o našim zvončarima, romskim proštenjima u Provansi npr., u enciklopediji Jugoslavije. Upravo ovih dana, 17. lipnja 2018. bit će izložba mojih fotografija u galeriji Sveta Trojica u Kastvu.

Za kraj, imate li kakve nove projekte u planu?

U lipnju idem na Siciliju, na međunarodni workshop koji se bavi kulturnim nasljeđem, održivim razvojem i nematerijalnom kulturom. Zadnjih desetak godina istražujemo migracije Vlaha koji su bježali iz sadašnjih prostora Rumunjske i došli sve do Istre što je također i fotografski izazov, ne samo povijesni, folkloristički ili filološki.

---

U okviru Tjedna primijenjenih umjetnosti Branko Kukurin održat će u Kastvu foto-radionicu pod nazivom Secesija u graditeljskom nasljeđu Grada Kastva. Iako malen, Grad Kastav, kao nekadašnji administrativni, ekonomski, politički i kulturni centar regije ima bogato i raznoliko graditeljsko nasljeđe, sakralno i svjetovno – od urbane i ruralne arhitekture tipičnog mediteranskog tipa, sačuvanih renesansnih oblika, kasnoromaničkih ili ranogotičkih građevina, klasicističkih, i, kao najmodernijih, nekoliko secesijskih objekata, te dosta dekorativnih elemenata u objektima, posebno u staroj gradskoj jezgri, koji nisu nužno građeni kao secesijski. Radionica je namijenjena građanima Kastva, široj stručnoj i kulturnoj javnosti. Zamišljena je kao početak šireg projekta fotografskog, povijesno-umjetničkog, umjetničkog te arhitektonskog dokumentiranja kastavskog graditeljskog nasljeđa. Radionica će se održati u ponedjeljak, 11. lipnja od 17 do 19 sati, a  izložba nastalih fotografija otvoriti će se u 19.30 sati u Art caffeu u Kastvu (Trg Matka Laginje 2a). Maksimalan broj polaznika radionice je 20. Predbilježbe na: kukifoto@yahoo.com.

Poveznica: Tjedan primijenjenih umjetnosti