Tatjana Kostanjević

Tatjana Kostanjević rođena je 1963. u Rijeci. Diplomirala kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1988. godine. Svojim umjetničkim radom predstavila se na četrdesetak samostalnih izložbi te je isto toliko njenih skulptura postavljeno na javne površine. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke. Grad Opatija izdao je monografiju Tatjane Kostanjević 2005. godine, a za doprinos u kulturi dodijeljena joj je 2010. godine nagrada Grada Požege. Kao samostalni umjetnik živi i stvara u Požegi i Opatiji.

Tatjana Kostanjević

 

Razgovarala:  Carry-Lee Hent

Što Vas je potaklo da se počnete baviti kiparstvom?

Postoji jedna želja i ono nešto unutra što vas tjera bez obzira što ne znate kakve su vam predispozicije. Uspostavilo se da sam ja i kao dijete imala spacijalne sposobnosti i jako veliku potrebu izraziti se praktično, odnosno, manualno. Tako se ispostavilo da je kiparstvo medij koji meni paše.

Je li kiparstvo jedini i glavni medij djelovanja ili postoje još neki drugi mediji u kojima se izražavate?

Uglavnom se bavim kiparstvom, ali u njegovom širem kontekstu. Kroz godine čovjek počne istraživati i eksperimentirati s drugim stvarima. Ono što primarno radim su skulpture, i ono što najviše volim raditi je skulptura za javni prostor i njih imam jako puno po Hrvatskoj, Sloveniji i drugim zemljama koja nije spomenička nego je interaktivna, urbana. Također se bavim i izradom nakita, minijaturama koje su proizašle iz skulpture, znači ne iz crteža prema skulpturi, već iz skulpture prema plošnom.

Što Vas inspirira i gdje pronalazite teme za Vaše radove?

To su u mojoj biografiji najčešće umjetnici kao što je Isadora Duncan, Čehov, Mahler, Jan Kubelik, znanstvenici kao što su Mohorovičić, Tesla i drugi. Ako su vezani za poeziju ne ide se na doslovnu sličnost, nego se prouči biografija, traži neka druga nit dok se modelira i oblikuje ne samo skulptura nego i prostor. Ono što radim za izložbu ili radovi koji su u ateljeu rekla bih da se bave ženskim pitanjima, nešto suptilno žensko, vezano za pokret, modu i slično gdje ima ironije, a čak bih rekla i kazališta. Kada se vide radovi može se vidjeti poveznica. Skulpture su gipke, pokretne, nisu statične kao spomeničke skulpture što je bitno u mojem radu.

Budući da ćete u Tjednu primijenjenih umjetnosti prirediti izložbu pod nazivom Držačice ugleda, možete li reći nešto više o samoj izložbi?

Naime, kako radim 3D skulpturu u prostoru, uvijek od te skulpture u prostoru postoji bačena sjena, a od tih bačenih sjena su nastale skulpture koje ja nazivam Držačice ugleda, a one su u stvari objekti u interijeru te imaju još jednu dodatnu uporabnu vrijednost u prostoru – držači knjiga. Zato bih voljela da se izložba održi u knjižnici. Poveznica je samostojeća ploha nastala u prostoru kao držači knjiga, a u stvari su skulpture koje su napravljene u drugim razmišljanjem u drugom materijalu i dobile su dizajnerski element. Kako se bavim pedagoškim radom, tijekom godina neki se zadatci ponavljaju za mlade ljude – to je lov na sjene gdje mi uzimamo sjene koje se dobiju od sunca ili postavljanjem lampe na skulpturu koje potom daju bačene sjene koje imaju svoje oblike, svoju čaroliju koju treba osvijestiti i dati važnost, novu dimenziju, likovnost.

Kako se bavite pedagoškim radom, zanima nas na koji način radionica može potaknuti mlade na istraživanje i stvaranje novih kompozicija?

Pedagoškim radom se bavim već tridesetak godina s mladim ljudima koji žele ući u svijet likovnih umjetnosti, koji žele studirati ne samo na akademijama, nego i na studiju dizajna i arhitekture, modnom dizajnu ili sličnim fakultetima koji su bliski vizualnoj umjetnosti. Mislim da sam kroz tu edukaciju dosta dala, a i da mogu još uvijek dati dosta. Mnogo djece je prošlo kroz radionice.

Kakva su Vam iskustva u radu s mladima budući da se bavite edukacijom, te kako mladi reagiraju na Vaš pristup radu s njima?

Mladi ljudi su otvoreni i kod njih nema laži, ako  netko laže oni to odmah znaju i znaju koliko tko zna i koliko će im tko nešto prenijeti i dati. Ja se nastojim dići na njihov nivo.

Utječu li sudionici radionica na Vaš umjetnički rad?

U pedagogiji je vrhunac kada edukator postane učenik, a učenik edukator jer bez tog davanja i primanja nemate interakcije. Ono što izgovorim moram dobiti povratnu informaciju, kao što i sudionici onda dobivaju natrag informacije. Bez tog dijaloga, bez komunikacije, bez interakcije nema ničega.

Gdje se opskrbljujete s potrebnim materijalima i alatima za rad?

Ako radim kiparstvo i lijevam broncu onda nema problema s nabavom materijala jer znam gdje što nabavljam i lijevam. Ako istražujem materijale, onda se raspitam, pa surađujem s arhitektima, s kolegama i zapravo ne postoji neki veliki problem za nabavu materijala. S druge strane, ako imate sve na dohvat ruke, a ako u ateljeu imate puno podražaja onda ne znate što bi radili.

Osim u Vašem ateljeu, gdje još možemo vidjeti Vaše radove?

Na javnim površinama i javnim prostorima. Preko 40 radova je postavljeno na javne površine, javne prostore. Za Opatiju sam puno radila; Isadora Duncan, violinist, Čehov, Barkajol i drugi. Heinrich von Littrow na Voloskom, Andrija Mohorović na Matuljima, Drago Gervais u Brešcu, Matko Brajša Rašan u Pićanu, za Sloveniju Ceneta Auguština, i to je možda prvi put da je jedan grad postavio skulpturu u prirodnoj veličini jednom povjesničaru umjetnosti. Novi Vinodolski, Kastav, Muzej grada Zagreba, Požega, odnosno na mnogo lokacija u Hrvatskoj.

Imate li nove projekte u planu?

Da, sada radim za Požegu na nekoliko projekata, ali ne mogu još o njima pričati, bolje da bude iznenađenje. Za nekoliko dana će se postaviti brončani reljef Dragutina Lermana.

---

U okviru Tjedna primijenjenih umjetnosti Tatjana Kostanjević će održati izložbu skulptura Držačice ugleda u Gradskoj knjižnici Rijeka (Središnji odjel Filodrammatica, Korzo 28). Izložba će se moći razgledati od 11. do 16. lipnja 2018., u radno vrijeme knjižnice: u ponedjeljak, utorak, srijedu i petak od 8.00 do 19.30, u četvrtak od 10.30 do 19.30 te u subotu od 8 do 13 sati. Ulaz je slobodan.

​Poveznica: Tjedan primijenjenih umjetnosti