Zdravka Radić

Zdravka Radić rođena je 1971. godine u Rijeci. Diplomirala je VII stupanj na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Već u ranim dvadesetim izrađivala je nakit foto tehnikom na metalu koristeći gotove predloške i igrajući se pozitivima i negativima na mesingu izrađujući ukrase za kosu i narukvice. Kasnije istražuje mogućnosti polimerne gline, kombinacije plemenitih i alternativnih materijala. Kako se nepoznavanje tehnike obrade metala pokazalo kao nedostatak u njenom radu odlučuje se upisati radionicu umjetničkog oblikovanja nakita koju vodi Davor Šuk na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu. Nakon završetka pohađanja radionice 2009. godine dolazi do zaključka da je izrada nakita u metalu ono što joj daje potpunu slobodu u njenom izričaju. Zajedno s nekolicinom kolega osniva Klub prijatelja nakita. U početku neformalno okupljanje ubrzo prerasta u konstruktivno, kritičko ali i intimno druženje. Unutar Kluba se događaju i prve izložbe kao veliki izazov i poticaj. Trenutno najvećim dijelom izrađuje nakit u srebru i obogaćuje ga detaljima i punoćom crne patine, te eksperimentira s organskim materijalima poput drva, mahovine… Kombiniranje kontrasta joj je najveći izazov, pa se često igra komponiranjem organskih oblike s geometrijskim u smislenu cjelinu.

Zdravka Radić

Razgovara: Maša Štrbac

Članica ste ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina i umjetničkog nakita od 2015. godine, no oblikovanjem nakita od mesinga i polimera bavite se od sredine 1990-tih. Godine 2009. pohađali ste radionicu umjetničkog oblikovanja nakita gdje ste ovladali tehnikama obrade metala i u njemu prepoznali „svoj“ medij. Što vas je privuklo metalu kao materijalu?

Metal je bio sastavni dio mog odrastanja, kako se otac bavio obradom metala, foto tehnikom na metalu, graviranjem  komadi metala su  oduvijek bili posvuda oko mene….  Sada kada razmišljam o tome  obrada u metalu je bio prirodan tok stvari… Ukrotiti ga bio je izazov.

Izrađujete nakit mahom u srebru uz detalje u kontrastnim bojama i materijalima. Obilježava ga profinjeni minimalizam s elementima stiliziranih florealnih oblika. Iako modernistički pročišćen, Vaš nakit ima organsku ljepotu i toplinu prirodnog oblika,  najčešće je mekih kontura koje skladno prianjaju uz tijelo. Ručna izvedba i materijal uvjetuju cijenu koja nije uvijek svima dostupna – kako ste se u poplavi atraktivnog i cijenom puno pristupačnijeg modnog nakita pronašli svoje kupce?

To zapravo uopće nije bio problem, bez obzira na količinu industrijskog nakita, nakit izrađen rukom ima dušu i kupci su zapravo pronašli mene. Naravno ne mogu zaobići važnost društvenih mreža, objavom svaki komad nakita bio je udomljen, to me dodatno poticalo da nastavim s radom.

Jeste li skloni korištenju novih, za nakit manje uobičajenih materijala?

Atelijer mi je pun ostataka drva, sušene mahovine, odbačenih malih premeta koje čekaju svoj red… Izrađivala sam nakit s mahovinom, morskom spužvom obogaćenom bojom, naplavinama…

Jedna ste od inicijatorica HUSH HUSH marketa u Ilici 15 u Zagrebu kojeg ste s kolegama umjetnicima pokrenuli prošle godine. Kako ste zadovoljni s razvojem projekta i odazivom publike, tj. kupaca?

Kako Zagrebu nedostaje takvih sajmova Petra Lasić (LP design)  i ja odlučile smo organizirati jedan takav event. Nismo znale što možemo očekivati… Osim promocije i prodaje, sajmovi nama kreativcima omogućuju druženje i razmjenu iskustava s ljudima istih interesa. Petra i ja upoznale smo se na jednom sajmu i željele smo organizirati market po mjeri nas kreativaca. Uvijek te iznenadi što sinergija više pozitivnih, kreativnih i fokusiranih ljudi može stvoriti. Odaziv je bio izvrstan, sajam je bio odlično posjećen, a atmosfera opuštena. Prema sadašnjem planu HH Market će se održavati 3 puta godišnje (proljetni jesenski i božićni HM Market).

Imate svoj atelje koji je ujedno i Vaš prodajni prostor – koliko je važno danas imati fizičko mjesto u kojem zainteresirani kupci mogu uživo vidjeti radove koje nudite na prodaju, dodirnuti ih, isprobati? Koliko je taj taktilni doživljaj važan u percepciji nakita, iz Vašeg iskustva? Pridajete li mu pažnju kad osmišljavate novi rad?

Imam svoj atelier gdje se može uz najavu pogledati  nakit u Širokobriškoj 56, blizu Ljubljanice. Zapravo nema pravila, neki ljudi vole faktor iznenađenja i to je svakako nešto što dobijete kupnjom putem interneta. Drugi ga vole taktilno doživjeti prije kupnje. Kod stvaranja izrađujem isključivo nakit koji bi i sama nosila, bez obzira na reakciju publike… Za neke komade nakita treba vremena da zažive… U početku se možda ne prodaju, dok ga publika ne prihvati… I to je proces… Neke kolekcije zažive nakon godinu, dvije ali to je zapravo normalno ako ne radite konvencionalan nakit.

Oblikovanje nakita Vaš je poziv i profesija – kako je živjeti od nakita? Je li potrebno nuditi svoje radove i na inozemnom tržištu? Vi nudite svoj nakit preko Interneta – jesu li Vaši kupci većinom iz Hrvatske ili inozemstva?

Prodajem nakit i putem Etsy-a i Dawande. Lijepo je kada znaš da žene na različitim kontinentima u različitim prigodama nose tvoj nakit i on ima neki svoj život. Nedavno mi se javila gospođa koja je prije 4 godine kupila moj prsten i dobila za njega nedavno kompliment u jednoj galeriji suvremene umjetnosti u Londonu i javila mi se  jer je smatrala da bi bilo lijepo da i ja to znam. Iznenade te  male pažnje nepoznatih ljudi koji imaju potrebu potražiti te  u  starim mailovima samo da bi ti prenijeli dvije lijepe riječi…

---

U okviru Tjedna primijenjenih umjetnosti Zdravka Radić će u svom atelijeru u Zagrebu (Širokobriškoj 56) posjetiteljima prezentirati svoj način rada te ih upoznati s alatima i materijalima kojima se služi u oblikovanju svog autorskog nakita. Održat će dvije radionice pod nazivom Možeš i ti – izraditi prsten na kojima će posjetitelji moći izraditi prsten od srebrne žice. Radionice će se održati u dva termina, 12. i 13. lipnja, od 17 do 20 sati. Na pojedinoj radionici može sudjelovati do 2 polaznika. Mjesta za ovaj program su popunjena.

Poveznica: Tjedan primijenjenih umjetnosti