Branka Hlevnjak: Zlatno doba stripa i početak Zagrebačke škole crtanog filma
Uz retrospektivu Waltera Neugebauera u Klovićevim dvorima u Zagrebu, 30.1. – 3.3.2013. (Hrvatsko slovo, 8. veljače 2013.)
Valorizirati djelo i lik Waltera Neugebauera značilo je obuhvatiti pola stoljeća intenzivnog rada i djelovanja u mediju ilustracije, stripa, crtanog filma i grafičkog dizajna, te utvrditi da je Walter Neugebauer otac crtanog stripa u Hrvatskoj, pionir zagrebačke animacije, ilustrator i grafički dizajner svjetskog dometa.
Walter Neugebauer (Tuzla 1921.- München, / Zagreb, 1992.) Zagrepčanin i Europejac po rođenju i djelovanju jedan je od onih rijetkih obdarenih talentom do te mjere da je već nakon prvih akvarela, ilustracija, stripova i scenografija proglašen wunderkindom. Stasajući tridesetih godina dvadesetog stoljeća, zagledan u američki strip, u Oultcolta, Segara, Disneya i Holmana i Raymonda, već 1935., te izražajno 1938. ugradio se u hrvatsku dionicu svjetskog “zlatnog doba” stripa. Podržan od starijeg kolege Andrije Maurovića, koji je u strip unio slikarski pristup, Walter Neugebauer već u “Hrvatskom dnevniku” stripom “Cik i Cak” oblikuje svoj stil čistih obrisnih linija, pokreta i izražajnih lica, dok se istodobno se u beogradskim časopisima Tarcan i Mika miš pojavio s realističnim crtežom u stripovima o detektivu Grantu. Suradnja s Maurovićem i Franjom Fuisom u Mickey stripu, gdje je objavljivao rado čitanu pasicu Miško – legenda zagrebačkih ulica i svog super antijunaka Bimba (Jack Jackson i Bimbo Bambus), navela da se odluči na samostalni projekt. Shvatio je da je dozreo i da može popuniti cijeli list, jednako kao što to radi Maurović. Usputni posao tehničkog urednika u Zagrebačkom listu značio mu je korisnu praksu u razumijevanju grafičke tehnike i tehnologije, kako bi proniknuo u njezine mogućnosti, upoznao inovativne dosege i primijenio u svom kreativnom radu.
U studiju “Duga filma” Walter Neugebauer s najbližim suradnicima (foto: Milan Pavić)
Pokretanje časopisa Veseli vandrokaš, 1938.
Zabavni list u stripovima – Veseli vandrokaš izašao je 5. listopada 1938. s omotnim stranicama u tri boje. U prvom broju za nakladnika se potpisuje maloljetni Walter Neugebauer. Već u drugom broju nakladnik je konzorcij Veseli vandrokaš, urednik Branko Kovač, a glavni i odgovorni urednik M. Zastavniković. Oni ostaju urednici i nakon što vlasnik i nakladnik postaje Hrvatski tiskarski zavod Zagreb (17. siječnja 1939.). U listopadu 1939. Kovača će zamijeniti Norbert Nobika Neugebauer, koji će na mjestu urednika ostati do prosinca 1940., a Branko Kovač, pisac priča i scenarija, Zezo Vandrokaš, stihotvorac duhovitih pjesmica za djecu (stalna rubrika Vruća kaša vandrokaša) pa i rimovanih reklama, iza kojeg se skriva ime pisca Zvonimira Zobundžije, karikaturist Zvonko Lenard, pisci novela i tekstova za strip Norbert Neugebauer i Marcel Čukli, i drugi suradnici, obogaćivali su list brojnim sadržajima. U listu se pojavljuju i prvi prijevodi najpopularnije knjige Marka Twaina Pustolovine Toma Sawyera (prevoditelj dr. Marijan Kralj), a uz križaljku i šale, S. Domey provodi učenje engleskog jezika.
Filmska dinamika stripa
Winnetou, strip
Veseli vandrokaš bio je namijenjen djeci s duhovitim, ne manje uzbudljivim stripovima Waltera Neugebauera, i odraslima, s kriminalnim pričama i fantastičnim i istinitim zgodama Gledajući strip Winnetou, koji mnogi s pravom proglašavaju pravim stripovskim biserom i remek-djelom Waltera Neugebauera, doista se osjeća jaka crtačeva sugestija; dinamika događaja, protok radnje i uzbudljivost scena upravo su u stripovskoj mjeri velikih ostvarenja. Da bi ugođaj svjetla i sjene postigao potrebnu dramaturšku izražajnost, Walter Neugebauer slika jake kontraste, stvara slikarske situacije u kojima se obrisne linije ne poklapaju nužno s fizičkim granicama tijela. Tako uspostavlja nova područja promjenjivih granica u ime svjetlosne dramaturgije i postiže efekte koji se koriste u kazalištu i na filmu, sada prisutni i u stripu. Svim se crtačkim sredstvima Walter Neugebauer prilagodio crno-bijelom tisku i izrazu. Događaji koji se odvijaju u prirodnom okruženju veličanstveni su prizori i uvjerljivo lijepi. Niti u jednom času, osim kada je tekst nešto sporiji, ne ponavljaju se situacije – “kamera” ne miruje. Režija Waltera Neugebauera u vlastitom stripu je izvrsna: ona stvara i održava ritam vesterna kakav je tek 1939. postavio John Ford Poštanskom kočijom u kojoj se proslavio najveći vestern-glumac John Wayn. Ne treba zaboraviti da Hollywood nikada nije ekranizirao romane Karla Maya te da je imaginacija Waltera Neugebauera u tom smislu svježa i originalna.
Pustolovni stripovi realistične manire
40 000 milja pod morem, strip
Uz nezaobilazni vestern Walter Neugebauer crtao je u realističnoj maniri i pustolovne stripove egzotičnog sadržaja. Izvrsno oslikani orijentalni ugođaji naznačeni onoliko koliko to dopušta svaki pojedini kadar izmjenjivog ritma ogleda se i u drugim ostvarenjima Waltera Neugebauera koji su objavljivani u Veselom vandrokašu. Stripovi Muzej voštanih figura indijskog fakira Ipi-Piu-Sada, Ja sam smrt i njegov nastavak Mrtvačka ruka,Gusarski bog Ptaa – Istiniti doživljaji američkog istraživača Johna Drittera, Ukradeni nacrti, u potpunosti su odgovarali vremenu u kojem su maštu zaokupljali egzotični krajevi i misteriozne, tajnovite i natprirodne sile te razne uzbudljive pustolovine. Okultizam i čarobnjaštvo, kriminal i katastrofe bili su u žarištu zanimanja široke publike, jednako kao i želja za superjunacima koji će se oduprijeti svim tim užasima, sablastima i opasnostima koje postoje u džunglama, na asfaltu, i u predgrađima velegrada. Bilo je to doba nastanka stripovskih likova Fantoma (The Phantom), tandema Leea Falka i Raya Moora, Detektiva X-9 i Flasha Gordona autora Alexa Raymonda, mađioničara Mandraka (Mandrake the Magician) Leea Falka i Phila Davisa, Tarzana i Princa Valianta autora Harolda Fostera. Veseli vandrokaš zamijenio je u travnju 1940. Novi vadrokaš koji prestaje izlaziti u prosincu 1940. kada Europom već hara rat. U tom razdoblju nastaje “vesela” Snjegulica i sedam patuljaka, koja će se uskoro kao “javna tajna” pojaviti i na izložbi u Klovićevim dvorima s prikladnim upozorenjem posjetiteljima.
Pokretanje Zabavnika 1943.
Drugi svjetski rat zahvaća i Jugoslaviju, 6. travnja 1941., država se raspada i uspostavlja Nezavisna država Hrvatska. Walter Neugebauer svoju je domobransku obvezu odrađivao u Državnom izvještajnom i promiđbenom uredu centralnog propagandnog aparata crtajući karikature i ilustracije za vojne i dječje listove (kao i za onu nesretnu antisemitsku izložbu koju spominje u katalogu retrospektive Daniel Rafaelić). Napokon, 1. veljače 1943., kada fašistička Njemačka doživljava najveći vojni poraz, mijenjaju se odnosi snaga: totalitarni sustav malo popušta pa se otvara mogućnost izlaženja Zabavnika kojeg Walter pokušava osnovati s urednikom ukinutog Zagrebačkog lista Viktorom Antonom Duišinom još od početka rata. Prvi broj Zabavnika glavnog i odgovornog urednika Waltera Neugebauera, časopisa koji će postati i ostati legendaran, objavljen je 7. svibnja 1943. te će potrajati pune tri godine i završiti 18. travnja 1945., simbolično stotim brojem.
Stripovi koje su svi voljeli
Zabavnik nije bio samo mjesto Walterovih stripova, već je od prvog broja u njemu djelovao i Andrija Maurović i to sve do bijega u partizane kad ga je kratko pokrivao Walter imitirajući ga, a potom ga je nadomjestio Albert Kinert pod pseudonimom Toma Božić. Tu je i izvrstan strip-crtač i dizajner Ferdo Bis koji objavljuje Atlantidu prema romanu Pierrea Benoita. Prve stranice uzbudljivog teksta potpisivao je Fra-Ma-Fu (prije bijega u partizane), te S. R. Žrnovački, drugim riječima, u Zabavniku su djelovali prekaljeni poznavatelji stripa i njegova prva imena, što potvrđuje Waltera Neugebauera kao izvrsnog glavnog i odgovornog urednika. Vrlo brzo Zabavnik je dosegao nakladu od stopedeset tisuća po broju, što je i danas uspjeh. Legendarni stripovi ovdje objavljivani i kasnije mnogo puta reprizirani bili su “Patuljak Nosko”, “Mali muk”, “Tarzanovim stopama”, “Rođak iz kamenog doba” i brojne epizode dogodovština Bimba Bambusa i dobroćudnog Hanzeka itd.
Bimbo
Već sama činjenica da je Walter uspio antijunaka Bimba, nespretnog i šaljivog crnca i njegovog vjernog pratitelja i izbavitelja Hanzeka debeljuškastog bijelca i objavljivati u doba fašističke rasne netrpeljivosti i holokausta, pokazuje da je Walter rado “smještao” vlasti, ironizirao nacističku ideju übermenscha i ostao vjeran humanističkom pogledu na svijet.
Braća Neugebauer u potrazi za “pravim glavarom”
Posljednja epizoda u Zabavniku objavljena u travnju 1945., pred kraj rata Lučki izvidnici posebno je zanimljiva zbog svoje dvosmislenosti. Bimbo i Hanzek rade kao agenti i kad su već uhitili lopova, njihov šef panično zahtijeva da ga puste jer je to vrhovni šef svih agenata. Budući da im je ovaj pobjegao, počinje potjera za njim pri čemu Bimbo i Hanzek otkrivaju krijumčare. Na posljetku se pojave dva jednaka lika (klona): “Zar postoje šefa dva? Da, a vi to niste znali nego Hans i Bimbo vaš. / Da tako je to bit moj mali, stog ne bit već glavar naš/ Vaš je ugled time prestao, zato će na vaše mjesto zasjest Hans i Bimbo sad. / Oduvijek sam bio zato da od pokvarenih ljudi, koji nisu mi po ćudi, očistim naš mirni grad!”, kažu braća Neugebauer kroz svoje likove u 99. broju Zabavnika od 11. travnja 1945. Ulazak pobjedničke vojske u redakciju Zabavnika imao je pozitivan ishod po glavnog i odgovornog urednika Waltera Neugebauera. Walter je tada imao svega 24 godine. No, trebalo je proći tri godine staljinističkog totalitarizma, koji je načelno prezirao i zabranjivao strip, da bi 1948. nova jugoslavenska politika, uz američku potporu, otvorila ponovno vrata stripu i svim američkim i zapadnoeuropskim utjecajima i suradnjama.
Od Ilustriranog Vjesnika do legendarnog Plavca
Prvi strip nakon poslijeratnog šoka, a koji je Waltera Neugebauera usmjeravao na grafički dizajn, usavršavanje grafičkih tehnika kod uglednog grafičara i dizajnera Tomislava Krizmana, na karikaturu u Satiričkom listu Kerempuh, te napokon na crtani film, koji predstavlja posebnu veliku i važnu etapu u stvaralaštvu Waltera Neugebauera – objavljen je 1951. u Ilustriranom Vjesniku. Slijedili su stripovi “Kraljeva miljenica” (1952.) u Horizontovu zabavniku “Jelenko kamenko” i “Čudotvorni mačak” (1953.) u Petku ,”Neznanac iz svemira” (1954.) u Globusu.
Prvi ljudi na mjesecu, strip
Crtački se Walter mogao još više razmahati u stripu Prvi ljudi na mjesecu (prema H.G. Wellsu) objavljenom dio u Petku, a drugi dio u Miki stripu 1954., gdje je tema dopuštala mašti da se raspleše i da stvara impresivne i neočekivane krajobraze. Četrdeset tisuća milja pod morem, po romanu Julesa Verna, izlazio je u Plavom vjesniku 1954. i ostao zapamćen kao jedan od onih stripova koji razbuđuju i razvijaju čitateljevu maštu i potiču vizualni užitak, po kojem se prepoznaju veliki majstori stripa. Posljednji aktualni strip posvećen problemu droge “Vauman” objavio je Walter u zagrebačkom časopisu “Naš strip” 1983., a struka ga je okrunila Nagradom za životno djelo na Salonu stripa u Vinkovcima
Otac zagrebačke škole crtanog filma
Veliki miting, animirani film, 1950.
Već u nekoliko brojeva ratnog Zabavnika Walter Neugebauer je kao glavni urednik donosio tekstove o tome kako se radi crtani film. Zagledan u Walt Disney produkciju, koji do danas nitko nije nadmašio (njegujući i brčiće na Disneyev način) Walter Neugebauer je iskoristio taj sretan trenutak stvaranja animiranog filma već 1945. filmom “Narod odlučuje – svi na izbore”, da bi uz potporu Fadila Hadžića, koji je okupio oko sebe i satiričkog lista “Kerempuh” svu likovnu elitu sklonu novim medijima 1950. započeo raditi na 22 minutnom antistaljinističkom filmu “Veliki miting” koji se smatra početkom Zagrebačke škole crtanog filma. Walter Neugebauer bio je tu najiskusniji, on je glavni crtač i njegova je režija, a njemu su se pridružili kao crtači faza, budući veliki autori poput Borivoja Dovnikovića, Ice Voljevice, Vladimira Delača, itd. Kada se 1958. zaposlio kao art director kod Kauka Verlaga u Münchenu, radio je autorske animirane filmove kao i reklamne na bazi animacije. Izvrsnost njegova crteža, lakoća kojom je stvarao izraze lica i pokretao svoje likove bilo u stripu, na filmu ili samo kao maskotu za brendiranje proizvoda uvela je Waltera Neugebauera u dizajn unutar kojeg je, osobito kada je osnovao vlastiti studio u Geretsriedu (Walter Neugebauer Production) 1970.-tih, razrađivao vizualne identitete i dizajnirao čitav niz sekundarnih proizvoda koji su brendrani njegovim likom (Haribo Goldbären (1978.-1989.), Dječja štednja (Sumsi Sparbuch), pingvini koji zagovaraju Lipton, ledeni čaj (Eis tee) itd.
“Nove Avanture Münchausena” crtačko remek djelo
Nove Avanture Münchausena, ilustracija
Walter Neugebauer je nedvojbeni otac modernog stripa, pionir zagrebačke animacije, crtač i dizajner svjetskog dometa, te autor antologijske ilustracije – “Novih avantura Münchausena”. Još dok je crtao (nepotpisan) strip Šic-mic prema likovima Billa Holmana u “Zabavniku” (1943.-1945.) razrađivao je pristup koji mu je omogućavao potpuno opuštanje od oblih likova. Likovna avangarda pedesetih favorizirala je te trokutaste i kvadratične Calderovski lepršave oblike (Srnec), te je postavila nove kriterije i samoj ilustraciji. Računajući da će raditi crtani film o novim avanturama Münchausena, o najvećem lažljivcu kojeg je volio i crtao ga već tijekom rata kao vojne šale (o lažnim pobjedama) Walter Neugebauer je naslikao je niz slika, crno bijelo sivih (i u boji) temperom, koja na profinjeni način stvara ugođaje, opisuje situacije, lepršavo, ljupko, živahno i duhovito, te je stvorio remek-djelo, dosegnuvši tako i u ilustraciji sam vrh, kojim se kretao u svim medijima koje je dohvaćao.
Likovna kritika 