Lila Herceg
Varaždinska umjetnica Lila Herceg kaže za sebe da istražuje svoje umjetničke mogućnosti i sposobnost u različitim medijima i materijalima. Od djetinjstva stvara, a krenulo je ozbiljnije upisom u školu Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjera tekstilnog dizajn,a gdje je dobila dobru podlogu za upis na Akademiju likovnih umjetnosti koju je završila na nastavničkom odsjeku pod vodstvom prof. Ante Rašića. Do sada je izlagala na 9 samostalnih i više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Slovačkoj, Mađarskoj, Francuskoj, Engleskoj i Turskoj).
Lila Herceg u svom ateljeu
Kažete da crtate, slikate, radite apstraktne reljefe od stiropora, instalacije od raznih materijala, ilustrirate, međutim vaša velika strast je rad sa staklom kojeg ste iskusili na studenskoj razmjeni na Akademiji likovne umjetnosti u Bratislavi 2010. Što Vas je privuklo tom mediju?
Za vrijeme studiranja odlučila sam se prijaviti na studensku razmjenu u Bratislavi kako bih se educirala o staklu. Taj me materijal privukao na izbornom kolegiju prof. Antona Vrlića koji mi je ukazao na zanimljivosti stakla. Profesor Vrlić je tada provodio svoju ideju o službenom uvođenju odjela stakla na akademiji. Nismo imali uvjete ni izbor materijala ni alata za rad a interes je postojao. Danas se na odjelu stakla događaju vrlo zanimljive radionice, puše se staklo i brusi, peče – i ja sam ljubomorna.
U Bratislavu su me pozvali na 4 mjeseca u na odjel stakla VŠVU-a(Vysoka škola vytvarnych umeni), a ja sam produžila još mjesec dana. Tamo sam upoznala mnoge umjetnike stakla i većinom sam se družila sa staklarima, obilazila njihove atelje i satima brusila staklo, bila sam oduševljena procesom.
brušenje stakla, Bratislava
Počela sam sanjati o staklu, svojoj radionici stakla. Danas radim fuziju, umjetnički nakit i male forme jer nemam sredstva za veliki prostor i brojne skupe mašine i alate, peći koje su potrebne za umjetnički rad sa staklom. Kroz usavršenu praksu i teoriju koja se mora dobro svladati staklo je podatan reciklirajući materijal kojem se mogućnosti beskrajne. Ne samo da sam fascinirana tim materijalom već sam očarana. Kada sam upoznala svjetski poznate umjetnike slovačkog stakla u njihovim ateljeima (Zora Palova i Štepan Pala) te vidjela njihov rad uživo doživjela sam nešto što nikad nisam, plakala sam od sreće kao malo dijete, pred umjetničkim djelom. Ustvari, doživjela sam slično iskustvo s 18 godina kada sam napokon dobila pravi štafelaj. Upoznala sam i druge velike majstore stakla: Milan Oplaka, Oliver Lesso, Viktor Oravec, mnoge.
Oni svi uvijek pričaju samo o staklu, za umjetnika koji radi sa tim materijalom staklo postaje neka vrsta opsesije. U svojem ateljeu ovo ljeto pripremam izvorno taljenje stakla na dvorištu u improviziranoj peći gdje će se rastopiti staklo koje ćemo lijevati u pješčane kalupe te hladiti u pepelu i žeravici zakopanima duboko u zemlji. To će biti eksperimentalna alternativa peći – ako uspije mogu ljeti peći staklo bez da trošim struju a i ne trebam skupu peć. Trebam samo ekipu voljnu da radi – za takav poduhvat potreban je tim od 4-5 ljudi.
Do tad sam zadovoljna sa svojom ekspresnom mikrovalnom peći u kojoj fuziram staklo na 900 stupnjeva unutar patenta HOTPOT. Taj ću patent predstaviti na radionici u okviru Tjedna primijenjenih umjetnosti. Fuzija se dogodi za otprilike 10 minuta a staklo se hladi sat – dva, ovisno o gramaturi. Staklo se peče u otpornim kutijama unutar kojih se podiže temperatura. Dimenzije stakla su ograničene na cca 12 cm. Mikrovalna peć je tako alternativa peći za fuziju stakla a dostupna je hobistima i malim poduzetnicima. Polaznici će naučiti osnove o staklu, upoznati alat, rezati staklo, pripremiti staklo za fuziju u mikrovalnoj peći. Radionica će se održati u mom ateljeu, u Centru kreativnih industrija u Varaždinu. Moći će sudjelovati do 3 polaznika po radionici.
izrada nakita HOTPOT tehnikom
Uz umjetnički rad bavite se i pedagoškim radom?
Da, uz studij istraživala sam art terapiju a za diplomski land art kao suvremeni izraz kod djece s posebnim potrebama. Želja da se i u tom polju usavršavam ostvarila se 2011. kada sam se zaposlila u Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u Varaždinu kao profesorica likovne kulture. Uz to sam provodila mnogobrojne likovno – kreativne radionice za djecu, radionice fuzije stakla za odrasle a u svojem ateljeu kontinuirano održavam individualne sate crtanja za djecu i odrasle.
Biti samo umjetnica zvučalo mi je monotono, pedagoški rad zahtjeva puno više odgovornosti i ozbiljnosti, i uz takav tempo avantura je napraviti raspored da se sve stigne. Biti umjetnik u Hrvatskoj i dobro zarađivati u startu je uspjelo samo sretnicima.
Recite nam nešto o svojem umjetničkom radovima koje izlažete u galerijama.
To su moje igre, reciklirajući objekti koje vežem uz sjećanja, djetinjstvo, igru. Koristim razne odbačene igračke, plastične figurice i pretvaram ih u prostorne instalacije koje su same izvor svijetla u prostoru. Namjera je igru pretvoriti u objekt, pronaći izraz u kojem će konzumenti moći ostvariti vlastitu regresiju iskustva igre, djetinjstva i doživjeti kreativnu, subjektivnu spoznaju. Prva izložba tog koncepta “Tunel djetinjstva” održana je 2011. a 2012. sam dobila predivnu kćerkicu koja mi je glavna inspiracija.
Lila Herceg
Razgovarala: Danijela Pičuljan
Poveznica: Tjedan primijenjenih umjetnosti
Likovna kritika 