Marina Tudjina Badurina

Marina Tudjina Badurina rođena je 1952. godine u Zagrebu. 1972. godine završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, Odjel za keramiku. 1976. godine diplomirala je na Bath Academy of Art (tutor John Colbeck), Velika Britanija. Od 1977. godine član je ULUPUH-a i HZSU-a. Od 1977. godine živi i radi u Milanu, a od 2004. u Zagrebu.

Pohađali ste Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, Odjel za keramiku, te potom  Bath Academy of Art u Velikoj Britaniji. Možete li ukratko opisati obje škole, kako Vas se dojmila nastava, je li bila u trendu sa tada suvremenim kretanjima, kako je bila koncipirana?

U Školi primijenjene umjetnosti, uz gimnazijske predmete, upoznala sam i naučila razne keramičke  tehnike: modeliranje, modeliranje na lončarskom kolu, izradu gipsanih kalupa, industrijsko crtanje i projektiranje, tehnologiju… S veseljem sam odlazila u školu i s entuzijazmom radila. Umjetnost je zauzela prvo mjesto u mojim mislima, a glina postala najdraži materijal. Zato sam i željela nastaviti studij keramike koji nije postojao u Zagrebu niti u Hrvatskoj i stjecajem okolnosti odabrala Englesku. Imala sam sreću da su me primili na akademiju koja me se najviše dojmila (polagala sam prijemni ispit), zbog radionica smještenih u predivan krajolik i voditelja keramičke sekcije, profesora John Colbecka. Bila je to Bath Academy of Art, u malom seocetu Corshamu blizu Batha. Na prvoj godini imala sam zadatke iz specifičnih stručnih predmeta koji su obuhvaćali razne tehnike dok sam na sljedećim godinama imala potpunu slobodu u radu. Većinom sam radila s porculanom, materijalom zvanim i bijelo zlato. Na Akademiju su dolazili mnogi poznati umjetnici držati predavanja, što je dodatno proširivalo moje interese.

rad na lončarskom kolu

U Hrvatskoj ne postoji zaseban studij keramike, zainteresirani mogu stjecati znanja na različitim tečajevima ili samostalno. Mislite li da je takav studij potreban?

U Velikoj Britaniji postoji velik odabir škola višeg i visokog stupnja obrazovanja primijenjene umjetnosti i dizajna, što kod nas nažalost nije slučaj. To govorim misleći na mlade ljude koji bi željeli nastaviti obrazovanje a tečaj, naravno, za to nije dovoljan. Pomanjkanje škola vidljivo je i u našem Udruženju, gdje gotovo da i nema mlađih članova.

Prošli ste kroz različite faze, različite su Vas tehnike i forme zanimale – koliko su na te promjene utjecala umjetnička kretanja izvana, a koliko su one bile rezultat neke unutarnje logike, razvoj Vaših vlastitih istraživanja?

Već više od četrdeset godina radim keramiku i nikad mi ništa nije postalo rutina. Istražujem i dalje, radim pogreške i veselim se kad je rezultat ostvaren. Prolazila sam razne faze i svaki put sam mislila da je to nepresušna tema, ali nakon nekog vremena, kraće pauze ili putovanja, moj interes krenuo bi nekud dalje. Gradila sam forme „ziggurat“ inspirirane mezopotamskim konstrukcijama,  „monolite“ – geometrijske blokove od terracote,  bavila se oblim formama inspiriranim krajolikom, naročito bijelim snježnim planinama, pa instalacijama “valova“, modelirane „hridi“. “Spirala“ (svitak, zavojnica, vijorog….)  nastala je namotavanjem glinenih traka u „beskraj“.

Radite i  na lončarskom kolu – prema Vašim saznanjima, koliko se umjetnici keramičari danas njime služe? Što vas privlači radu na taj način?

Posjet Kini potaknuo me na ponovnu izradu uporabnih posuda na lončarskom kolu. Morala sam steći vještinu kako bih se osjetila sigurnom da mogu iste iskriviti, utisnuti, deformirati…  U Engleskoj je lončarstvo zvano Studio Pottery jako rašireno i cijenjeno, dok kod nas ta vještina pomalo izumire.

Možemo li još negdje, osim u Vašem atelijeru, vidjeti Vaše radove?

Moji se radovi  mogu vidjeti u Muzeju za umjetnost i obrt, uvršteni su u Enciklopediju likovne umjetnosti, predstavljeni su u knjigama prof. Marine Baričević Suvremena keramika u Hrvatskoj i Povijest moderne keramike u Hrvatskoj,  kao i u knjizi Ive Šimata Banova Hrvatsko kiparstvo od 1950. do danas, a nalaze se i u nekim umjetničkim galerijama i prodavaonicama hrvatskog dizajna.

iz ciklusa Spirale (2004. – 2008.), foto: Damir Fabijanić

Razgovarala: Maša Štrbac

---

U okviru Tjedna primijenjenih umjetnosti Marina Tudjina Badurina će u svom ateljeu u Zagrebu (Andrije Hebranga 4) govoriti o iskustvu rada u Kini i specifičnostima kineske keramike te demonstrirati modeliranje na lončarskom kolu uz mogućnost da se sudionici okušaju u radu. Atelje će biti otvoren dva dana: u četvrtak 14.6. 2018. od 11 do 14 sati (za srednjoškolce), te u petak, 15.6. od 17 do 20 sati (za odrasle). Maksimalan broj posjetitelja po danu je 8. Predbilježbe na marina.t.badurina@gmail.com (u prijavi obavezno naznačiti za koji se dan prijavljuje)

Poveznica: Tjedan primijenjenih umjetnosti